Muhammed a. s. je lično za sebe klao kurban. Džabir r. a. kaže: “Kada bi Muhammed a. s. klanjao bajram namaz, tada bi proučio hutbu i čim bi je završio, odmah bi naredio da se dovedu njegovi kurbani, koje bi zaklao izgovarajući: Bismillahi Allahu ekber. Haza minni we ‘ammen lem judahhi min ummeti!” (U ime Allaha, Allah je najveći. Ovo je kurban za mene i za onoga od mojih sljedbenika ko nije kurban zaklao!)
Aiša pripovijeda kako je Muhammed a. s. klao kurban: “Muhammed a. s. bi naredio da mu se dovede kurban na mjesto gdje će ga zaklati. Kada mu je doveden rogat ovan, crnih nogu i ispod trbuha, crnih očiju, zatražio je da mu se donese oštar nož. Nakon toga bi povalio ovna i preklao ga izgovarajući: Bismillahi. Allahumme tekabbel min Muhammedin we ali Muhammedin we min ummeti Muhammedin.”
U Ebu Davudovoj zbirci stoji da je Muhammed a. s. prije klanja kurbana klanjao i dva rekata nafile.
Kurban se povali na lijevu stranu, okrenuvši ga po mogućnosti prema Kibli, svežu mu se sva četiri ili najmanje tri noge i oštrim nožem brzo se presijeku dvije glavne krvne žile, te dušnik i grkljan. Prije neposrednog klanja treba izgovoriti: Bismillahi Allahu ekber, a po mogućnosti i nešto više, posebno ono što je učio i sam Muhammed a. s.: Wedždžehtu wedžhije lillezi fetare’s-semawati we’l-erda hanifen we ma ene mine’l-mušrikin. Inne salati we nusuki we mahjaje we memati lillahi rabbi’l-alemin. La šerike lehu we bi zalike umirtu we ene ewwelu’l-muslimin. Allahume minke we leke ‘an Muhammedin we ummetihi. Bismmillahi Allahu ekber. ( Okrećem svoje lice prema Onome koji je stvorio nebesa i Zemlju čist od svakog krivog vjerovanja. Ja ne spadam u nejvernike. Moj namaz i svi ostali moji ibadeti, moj život i moja smrt su samo radi Allaha, Stvoritelja svjetova. On nema druga. Ovo mi je naređeno i ja se Njemu pomoravam. Bože! Ovo je kurban od Tebe, Tebi ga žrtvujem, za sebe i svoj ummet. U ime Allaha, Allah je najveći.)
Ko ne zna ništa drugo proučiti dovoljno je da kaže: Bismillahi, a ako i zaboravi kurban je valjan. Namjerno izostavljanje Božijeg imena ima za posljedicu neispravnost klanja, pa je kurban ne važeći.
Poslanik je upozoravao ashabe da ne muče prilikom prilikom klanja. S guljenjem treba sačekati sve dok se posigurno ne utvrdi da je kurban već mrtav i otekla sva krv koja treba da oteče.
Nije preporučljiva praksa nekih ljudi da ovcama namijenjnim za kurban ostrigu vunu. Ako se to i desi, vunu ne smije zadržavati za sebe, nego se mora podijeliti.
Osoba koja ne smije zaklati kurban može ovlastiti drugo lice da to učini umjesto njega. Ovlaštena osoba će u nijjetu naznačiti za koga kolje kurban. U izuzetnim slučajevima može se ovlastiti kršćanin ili Jevrej da zakolju kurban, ali i oni moraju biti religiozni i vjerovati u Boga.
Klanje kurban se vrši danju, ali može i noću ako iziskuje potrebe.