Svaki musliman i muslimanka koji u prva tri dana Kurban-bajrama budu imali jedan nisab, tj. imovine bilo koje vrste čija vrijednost odgovara iznosu srebra od 641,5 grama obavezni su, svako za sebe, zaklati kurban.
Imajući u vidu činjenicu da nakit svake vrste, auto, vikendica, zemlja koja se ne obrađuje, luksuzan namještaj itd., mora ući u obračun viška imovine, onda ostaje konstatacija da je ogromna većina muslimana dužna klati kurban.
Kurban se kolje samo za sebe. Žena koja ima svog imetka dužna je zaklati kurban za sebe.
U pogledu obaveze kurbana za svoju maloljetnu djecu ulema se razišla. Suglasni su da majka ne treba klati za svoju djecu pa makar bila i bogata, ali u pogledu oca imaju dva mišljenja.
Imami Muhammed i Jusuf smatraju da otac nije obavezan zaklati kurban za svoju maloljetnu djecu pa makar oni imali i svoje vlastite imovine, koju su stekli putem raznih poklona, nasljedstva itd.
Drugo mišljenje je imama Ebu Hanife, koji smatra da bi otac trebao zaklati kurban za svoju maloljetnu djecu, kao što je obavezan podijeliti sadekatu-l-fitr.
Dominirajuće mišljenje u skoro svim fikhskim djelima je mišljenje imama Muhammeda i Jusufa.
Putnik nije obavezan klati kurban.Učenjaci stoje na stanovištu da je musafir oslobođen džume namaza pa, analogno tome, i klanja kurbana,
Siromašne osobe, dužnici i sl. nisu obavezni klati kurban. H. Ebu Bekr i h. Omer nisu klali kurban, jer su svu svoju imovinu stavili na raspolaganje islamskoj zajednici.
Umobolne osobe se tretiraju kao maloljetna djeca.